Pronalaženje magije u običnim trenucima

Posted on
Autor: Clyde Lopez
Datum Stvaranja: 21 Kolovoz 2021
Datum Ažuriranja: 21 Ožujak 2024
Anonim
Pronalaženje magije u običnim trenucima - Misli
Pronalaženje magije u običnim trenucima - Misli



Čarolija je izgledala poput sjedenja u plastičnim mjestima gdje se sluša glazba s dobrim prijateljem i vožnja u kući s crvenim obrazima i mokrom kosom.

Magija je izgledala poput pronalaženja blještavila na neočekivanim mjestima i oblačenja u mamine cipele dok se pretvarala da su mačke mali psi koje nosimo na pistama.

Magija se osjećala kao trava između naših nožnih prstiju prvi put u šest mjeseci, dok su jorgovani cvjetali i posljednji sloj snijega otapao se od grana drveća.

Bila je to crkva u 9 sati ujutro s rukama mališana koji su se držali za naše, šetali su se prolazom gdje smo se blagoslovili i uživali u mladosti da nismo znali da imamo sreće. Aleluje su se prolijevale iz naših usta, lijeni himnali koji su prolazili kroz naše kosti. "Lijepa, samo lijepa!", Rekoše bake, a mi se kimamo i smiješimo.

U školu je dolazio ponedjeljkom, a kosa mi je odskakivala i sjajila se iz uvijača za kosu moje majke, obvezno obučena u odjeću jučerašnje crkve po akademskoj šifri odjeće. Čitamo Shakespearea i rješavamo Pitagorin teorem, jedemo sladoled za ručak i pljuskamo se u fontani, prevedemo posljednje stranice latinskog udžbenika i učimo hinduističke rituale. Nasmijavamo se iza udžbenika u hodnicima kada stariji dječaci prolaze (pogotovo onaj, zar nije on san?) I preskaču klasu kako bi doživjeli avanture u drveću i drevnoj arhitekturi.


Trčimo okolo u suknjama s kosom koja pluta u proljetnom povjetarcu, spajajući bijele cvjetove i krunišući jedni druge poput božica koje jesmo. Lizali smo čokoladu s prstiju (zaslužili smo je) i pletili jedni drugima kosu, pijuckali vodu iz istih plastičnih bočica i trgovačkih pulovera kada smo postali dosadni iste boje smeđe boje. Mi privlačimo srce na ruke koje psujemo i jednog dana ćemo ih trajno tetovirati jer jedno srce jednostavno nije dovoljno. Dijelimo pjesme između nastave i cvrkutamo uzbuđenim šaputanjem, crvenimo od bolne nervoze i dijelimo svoje nade o različitim ljubavima koje želimo. Cijeli dan budemo plutali kroz naše snove i budimo cijelu noć lutajući kroz sutrašnje mogućnosti, žudeći i moleći se za više čarolije. Zaista razarajuće što nismo znali da dolazi iznutra.

Magija je bila u osamljenim biciklističkim vožnjama, ptice rastu s nama u maglovitim jutrima, a na travi rosom koja je škakljala naše gležnjeve. Magija je bila u sve većem dnevnom svjetlu, otkrivala je omiljene pjesme, a proljetne romanse bile su svježe i čiste kao zrak nakon oluje.


Magija je puzala ispod hladnih listova nakon prvog opekotina od sunca, sjedila je na dnu bazena, a preplanula koža bila je naglašena bijelim crtama koje su prekrivale naša ramena.

Magic se prvi put zaljubio, ljeti i nama samima. S vremenom smo osjetili da blijedi i pokušao se držati i skupljati blijedi pepeo koji je potonuo na tlo, ali je vidio da su ih naše suze ispirale. Saznali smo da nema čarolije u slomljenom srcu, a pogotovo nijedna u dijeljenju kreveta s ljudima koji ne znaju kako dijeliti naša srca.

Čarolija ne potječe od toga da cijelu noć ostaneš budna, pokušavajući zaustaviti izlazak sunca i ne dolazi od odvajanja dijelova sebe da bismo ih dali nekome tko se o tome neće brinuti onako kako bismo mi. Trčanje do oceana kako bi gledali izlazak sunca, brojanje kometa i duge noćne vožnje s prozorima dolje nekad su bili čarolija samo u vašim snovima.

Sada ste ovdje, pa kopajte unutra, i prašina sa srca. Upravo ovdje imate svoju čaroliju pa idite i iskoristite je. Napravljeni ste od zvjezdane prašine i slane vode, vratite se u svoju galaksiju i dišite sigurno, vi ste čarobniji nego što ste ikada mogli zamisliti.