Sve što mi je ostalo je uspomena na nas

Posted on
Autor: Laura McKinney
Datum Stvaranja: 1 Travanj 2021
Datum Ažuriranja: 25 Ožujak 2024
Anonim
Ana Bekuta - Uspomene - (Audio 2008)
Video: Ana Bekuta - Uspomene - (Audio 2008)

Sadržaj



Provela sam dosta vremena za čišćenje svoje sobe sinoć. Spremam se napustiti kuću koju sam zvala kući protekle dvije godine i počela sam predugo otpuštati posjed koji sam držala. Ali činilo se da sam češće nego ne, našao stvari koje su me podsjećale na tebe. Napunila me radošću i tugom koja je potresala srce i razmišljala o prošlosti.

Izvukao sam stare tvoje hoodies koje su bile napunjene u stražnjem dijelu svog ormara, košulju koju sam odvojio i koju sam trebao vratiti tebi, ali to se još nije dogodilo. Našao sam neke stare majice koje si mi dao jer si znao da su mi najdraže, ali izvan svih materijala koje sam iskopao pronašao sam slike u kutiji u stražnjem dijelu svog ormara.

Pogledao sam kroz njih, prelistavajući svaku od njih s rastućim osmijehom na licu. Svaka od njih imala je različitu memoriju povezanu s njom, ali svi su me naveli na razmišljanje o dobrim vremenima koje smo proveli zajedno. Stvar o slikama je bez obzira na to što se sada događa u životu, kada se okrenete natrag možete se točno sjetiti što ste radili u vrijeme kad je snimljen. Točno se sjećate kako ste se osjećali u tom trenutku i osjetite da vas osjećaj sreće nadvladava.


Ali s tom srećom došao je i val tuga koji je počeo slati nekontrolirane suze niz moje obraze.

Te su slike podsjetnik da se moj život promijenio. Podsjećaju me da vas više nemam u životu. Vraćaju uspomene koje više ne stvaram. Moram sada pogledati te slike i shvatiti da život više nije takav.

Bez obzira na to koliko je bilo nevjerojatno u tom trenutku u mom životu, nikada više neću dobiti to vrijeme natrag i stvari nikada neće biti onakve kakve su nekad bile.

Nije važno je li me to sjećanje podsjećalo na jedan od najsretnijih trenutaka u mom životu, jer sada sve što imam je iskrivljeno sjećanje na to što je taj dan ili minut bio i što je već davno prošlo. Moram pogledati sliku koja me podsjeća na kakvo je vrijeme bilo, gdje smo bili, što sam nosila i što sam osjećala.

Ali to je sve što imam. Sjećanja na ono što je nekad bilo.

Nemam načina da se vratim. Ni na koji način ne možete proživjeti te trenutke, barem se opet osjećati tako, upravo zato što vas nema. Baš kao što sam skrivao slike u kutiji u stražnjem dijelu ormara i zaboravio na njih, tako sam se umorio učiniti s našim sjećanjima, dok me jedna stvar za drugom nije podsjetila na tebe.


Vi ste inspirirali dio mene, dio mene koji sam volio i dio mene koji nisam osjećao otkako ste otišli. Učinio si da osjećam udobnost koju nisam osjećao dugo vremena, učinio si da se osjećam kao da sam u nekome našao dom, a ti si bila osoba kojoj sam se mogao obratiti za sve. Koliko god boli što ste otišli, drago mi je da sam to doživjela s vama. Ti si bio sve što sam mogao poželjeti u najboljem prijatelju, ali kad si otišao, uzeo si dio mene koji sam dijelio samo s tobom.

Natjerao si me da shvatim da u ljudima ne možeš graditi kuće.

Slike doista vrijedi tisuću riječi isprepletenih s tisuću uspomena koje mi je drago što sam se sklonio da ih pogledam u vrijeme usamljenosti jer me podsjeća da nisam sama. Slike me podsjećaju koliko sam sretan i koliko sam sretan što sam imao nekoga tko je imao pozitivan utjecaj na moj život. Iako stvari nisu kao što su nekad bile, znam da će opet biti u budućnosti i osjećat ću tu istu strast i inspiraciju od nekoga.

Do tada, moram to pronaći u sebi, a ja ću ti natrag sjesti u kutiju u stražnjem dijelu ormara.